U utorak 11.02.2025. od 19 časova u Digitalnom omladinskom centru na adresi Vojvode Putnika 1 biće održano predavanje sa degustacijom, Slatki putopisi - Nezaboravni ukus Srbije!
Predavanje će voditi Marina Lukić Cvetić istoričar umetnosti i dr Lidija Cvetić Vučković kreativni direktor Muzeja slatka iz Kraljeva.
O predavanju:
Slatko je delicija od dobro ukuvanog voća, nekih vrsta povrća ili latica jestivog cveća, u šećernom rastvoru visoke koncentracije. Obavezno je posluživano pre kafe u srpskim gradovima, u vremenskom rasponu od preko 200 godina. Bilo je to prvo jutarnje posluženje svih ukućana koje se uzimalo uz čašu vode, kao i obavezno posluženje za goste, svakodnevno, a naročito za praznike. Slatko se uzimalo i kao dezert kada u kući nije bilo kolača. Nadasve, služeno je gostima kao znak dobrodošlice i poštovanja, srdačnog gostoprimstva, kao reprezent nacionalnog identiteta i posebno građanske kulture Srba od sredine XIX veka. Tegla slatka darivana je i u specijalnim prilikama kao veoma dragocen i cenjen poklon, za koji se posebno čuvala, a poznata je i narodna izreka: „Slatko započinje dan!“ koja govori o ovom ritualu posluženja, kao predznaku uspeha i maniru dobrog ophođenja prema sebi i okolini. Slatko je verni pratilac kulturne izgradnje, reprezentacije i simboličkog, vrednosnog korpusa moderne Srbije nakon oslobođenja od Turaka. Jedan od najstarijih domaćih brendova, ujedno i značajni nezvanični diplomata, pored šljivovice.
Prva žena koja je sama pripremala i posluživala slatko u Srbiji, bila je knjeginja Ljubica, koja je kao vrhovna domaćica u Ljubičevu, kako opisuje Feliks Kanic: prela, mesila, pekla hleb i kuvala slatko. Njene lične osobine doprinele su da se slatko zapamti i utemelji kao značajan fragment i simbol najlepših društvenih ideala i nacionalnih karakteristika. Takođe, ono postaje deo zvaničnog protokola i na srpskom dvoru. Kraljica Natalija Obrenović podučavala je zvaničnike kako da se posluže ovim proizvodom koji se na dvoru, kao domu Obrenovića, iznosio sa naročitom pažnjom. Tako je bilo i u svakoj drugoj srpskoj kući, gostionici, hotelima, delikates se ponosno i ljubazno iznosio pred goste, a nošen je i kada bi nekom prilikom viđeniji ljudi dospeli u zatvor, što Kanic takođe beleži prilikom obilaska Požarevca.
U Jagodini čuveni pisac i etnolog posetio je i fabriku „Nacko Janković“ koja je već u to doba proizvodila naročite posude za slatko, kao i bokale i čaše, kasnije otpremane za Beograd, u ulicu Vuka Karadžića, gde su bile veoma tražene.